Odluka Ustavnog suda Republike Srpske, kojom se potvrđuje da je Ljubiša Petrović nezakonito trošio novac iz gradskog budžeta, predstavlja još jedan neoborivi dokaz da je gradonačelnikovo upravljanje finansijama kompromitovano do krajnjih granica. Zato je ironični komentar Miroslava Milovanovića na društvenoj mreži “Iks”, kojim je doveo u pitanje “poštenje” aktuelnog gradonačelnika, zapravo simboličan šamar onima koji Petrovića slave kao moralnu gromadu.
Šta zapravo znači biti “pošten” u interpretaciji Ljubiše Petrovića? Da li to podrazumjeva korišćenje budžetskih sredstava za kupovinu glasova, što je već sankcionisano od strane Centralne izborne komisije BiH? Možda je to ignorisanje nalaza Glavne službe za reviziju javnog sektora Republike Srpske, koja je njegovoj administraciji dala negativno mišljenje za finansijski izveštaj i mišljenje s rezervom za usklađenost sa zakonima?
Možemo li i dalje ignorisati ovu pravnu farsu u kojoj gradonačelnik, uprkos svim institucionalnim osudama, i dalje izigrava žrtvu, a njegovi branioci okreću glavu od činjenica? Ako institucije Republike Srpske i Bosne i Hercegovine nisu dovoljne da uvjere javnost u krivicu, jeretički izjavljujem, hajde da ih pogasimo. Naime, institucije nisu oformljene da budu svrha sebi, nego narodu. Da u ime naroda izvrše svaku pravdu. U suprotnom, šta je sljedeće. Da li će možda Petrović na svojim autohtono-egzotičnim konferencijama priznati: “Jesam, kršio sam zakon, ali sa najboljim namjerama”?
Petrovićev “uspjeh” je, očigledno, u tome što je građanima prodao iluziju poštenja, dok je iza kulisa vodio grad kao sopstvenu prćiju. Tragikomično je što i dalje uživa podršku ozbiljnog dijela javnosti koja očigledno ne vjeruje revizorskom izveštajima, sumnja u odluke sudova i podsmijava se kaznama CIK BIH. Istina, kazne CIK BiH i jesu za podsmjeh ako znamo da je Petrovićeva mjesečna plata 6.500 KM a kazna koju mu je izrekao CIK kao kandidatu za gradonačelnika zbog nezakonitog trošenja novca u korist lične kampanje 5000 KM. Kako da nazovemo ovu farsu? Kazna sa bakšišom od 1500 KM na mjesečnom nivou. I onda se još neko čudi što Milovanović posprdno stane u zaštitu Petrovića.
Zapravo, ključno je pitanje. Koliko dugo će ovaj spektakl trajati? Odnosno. Dokle će Okružno javno tužilaštvo u Bijeljini prikupljati dokaze i sabirati krivične prijave. Dokle će pravosuđe biti nijemo pred bahatošću gradonačelnika koji je jasno stavio do znanja da zakon nije obaveza, već preporuka? Ljubiša Petrović je možda “pošteni gradonačelnik” u očima svojih glasača, ali u očima zakona, on je primjer zloupotrebe moći.
I dok se odluke institucija gomilaju, a gradski budžet sve više liči na lični fond, ostaje samo jedna dilema: Da li ćemo nastaviti da gledamo ovaj teatar apsurda, ili će neko konačno zaustaviti čovjeka koji misli da je iznad zakona?
