Odavno smo upoznati sa činjenicom da gradska uprava Bijeljine nije baš dom vrhunskih umova. Međutim, da će postati poligon za lingvističke eksperimente zaista nismo očekivali. Glavni izvođač tih (ne)verbalnih radova je Šef Kabineta Gradonačelnika Bijeljine, gospodin Bogdan Tadić. Svako pokretanje govornog aparata kod njega proizvodi borbu sa sopstvenim mislima, dok one vode rat sa njegovim jezikom. I taj rat traje, traje i traje… na kraju, svi izgube. I Bogdan i publika, i sama srpska gramatika.
Pošto su mu prethodne javne izjave bile ravne avanturama morskog krastavca na suvom, Bogdan se „super inteligentno“ odlučio da svoje misli pretoči u pisanu formu. Na žalost, nije pomoglo. Njegov najnoviji tekst o „Vodama Srpske“ i Miroslavu Milovanoviću trebao bi da liči na nekakvu političku prozu. Međutim daleko je bliži verbalnom skeču u kojem sam autor ne shvata da je glavni komični lik.
U svom ne baš poetskom, a još manje analitičkom pamfletu, Bogdan je pokušao da „razotkrije“ neku veliku aferu. Problem je što u njegovom narativu egzistira više rupa nego u prosječnom švajcarskom siru. Ekvivalentno tome, logika mu je toliko rastegljiva da bi mu i najiskusniji gimnastičari pozavidjeli. Po njemu, „Vode Srpske“ su pogrešno usmjerile sredstva i time ugrozile… koga? Šta? O tome nije stigao da razmisli jer je vjerovatno bio zauzet mukom sastavljanja sljedeće rečenice.
Ipak, da se ne bavimo pukim ismijavanjem. Već smo shvatili da je Bogdanovo govorno umjeće na nivou papagaja u ranoj fazi dresure. Ključno pitanje je sljedeće. Kako je neko poput Bogdana dogurao do pozicije šefa kabineta? Odgovor se u slučaju malograđanima okupirane Bijeljine, nameće svjetlosnom brzinom. Nije potrebno znati uobličiti misao, važno je samo da znaš kome da klimaš glavom. Kad tebe ne razumije ni rođena majka, to znači da te ni nadređeni ne doživljava kao prijetnju. Idealna pozicija za poslušnog aparatčika.
Ipak, nema potrebe da građani Bijeljine brinu. Naš šef kabineta možda ne zna da se izrazi ali zna da potpiše ono što mu se stavi ispred nosa. Zapravo, dok god je u politici dovoljno mjesta za neartikulisane, nespretne i zbunjene likove, Bogdan će biti na sigurnom.
Naravno, ne očekujte da razumijete njegove poruke. Ni Bogdan to ne očekuje.
