Bijeljina je grad poznat po ravnici, ali čini se da gradska vlast uporno želi da je proslavi i po jezerima. Najbolji primjer je ulica Laze Kostića, gdje već godinama imamo prirodnu atrakciju, baru dimenzija dvadeset sa pet metara. Pravi mali olimpijski bazen, samo bez plutajućih užadi i spasilaca.
Automobili kroz nju prolaze kao da su na vježbama za amfibijska vozila ili na testu spretnosti, prskaju prolaznike kao da se nalaze na veselim vožnjama u luna parku. Za to vrijeme, pješaci više i ne hodaju. Oni se spašavaju vješajući se za ograde komšijskih dvorišta, praveći odlaske na posao i u školu pravim avanturističkim podvigom.
Portal Bijeljinalive je već više puta apelovao da se problem riješi, ali je gradska vlast kao saučesnik u ovom vodenom slučaju par-eccellence, odlučila da se brani ćutanjem. Nijema je kao riba u ovoj bari. Dok građani svakodnevno testiraju svoje plivačke sposobnosti, nadležni gledaju u nebo, čekajući valjda da Bog odozgo riješi kanalizaciju i odvod kišnice.
Šta ostaje običnom čovjeku? Da ponese gumene čizme i čamac. Da postavimo natpis “Dobrodošli u vodeni park Laza Kostića“ ili „Dobrodošli na novo gradsko kupalište”? Da organizujemo takmičenje u pecanju ispred tuđih kapija? Možda jednostavno da uhvatimo odgovorne za uvo i dovučemo ih ovdje, pa neka bar jednom preplivaju ono što mi prelazimo svaki kišni dan. Bez pontona, bez čamaca, samo na živu muku.
Bijeljina zaslužuje ulice, a ne bare. Sve dok gradska vlast ne shvati da asfalt nije isto što i vodena površina, izgleda da ćemo u Laze Kostića živjeti kao u Veneciji, samo bez gondola i turista.
