Da nacionalnost ne predstavlja nikakvu barijeru među našim narodima koji odu „preko“, i da se oni dijele na dobre i loše, a ne da li je neko Srbin, Hrvat, Bošnjak, pokazuje i primjer Ivice Matanovića, Hrvata iz Slavonskog Broda, koga su reporteri snimili prije treninga Srbije u Augzburgu.
Zapao nam je za oko jer je okružen djecom, a na glavi je imao šajkaču sa kokardom. Nakon što je pozirao našem fotoreporteru, rekao je rečenicu koja nas je u sekundi šokirala.
Upitali smo ga kako se to dešava da su Srbi i Hrvati toliko složni kada se nađu u inostranstvu, a da podijele i dalje postoje u njihovim matičnim državama, a on je imao jasan odgovor.
Zanimalo nas je i šta očekuje od Srbije na Evropskom prvenstvu, a on je odmah uočio i ono što je bio problem godinama unazad.
-Očekujem da budu malo više tim, da se zbiju za svoju državu, da mi možemo da slavimo ovdje.
Interesantno nam je bilo da saznamo i da li bi volio da se tokom Eura sastanu Srbija i Hrvatska.
-Ne bih voleo. Voleo bih u finalu da budu, ali vidjećemo.
A ko bi bio bolji u tom potencijalnom finalu?
– Po kvalitetu Srbija, a po zajedništvu Hrvatska.
Na pitanje da li pamti Piksija iz igračkih dana, kratko je uz osmjeh odgovorio.
-O daa..
Pamti i prve mečeve Srbije i Hrvatske posle rata, kao i dramu u Zagrebu kada je bilo 2:2 na Maksimiru 1999. godine.
Da, sećam se. To je opet, dobri i loši ljudi. Ništa drugo. Nemam pojma… Ne znam šta da kažem na to.
Sa Ivicom su bili i članovi njegove porodice, koji su imali obilježja Srbije i Republike Srpske, a onda smo dobili i informaciju da mu je supruga Srpkinja iz Zvornika, pa je sve postalo mnogo jasnije.
– Evo, tu mi je čitava porodica. Mi smo iz Zvornika, i pozdrav za Zvornik – podvukao je Matanović
