Kako za Nova.rs priča ginekolog dr Dušan M. Protić (76) iz Čente, sveštenik Aleksandar je za pet godina, koliko je bio u ovom mjestu, uradio više nego sam vladika banatski.

“Potičem iz svešteničke porodice, veliki sam vjernik, zato činim sve što je u mojoj moći da pomognem tom jadnom čovjeku i njegovoj porodici koji su preko noći ostali bez krova nad glavom. A zbog čega? Zato što je na jednom sastanku sa parohijanima rekao ‘Među nama ima ljudi i neljudi’. Neko se od prisutnih našao uvrijeđen, pa je obavijestio vladikinog namjesnika u Opovu. Taj koji ga je tužakao je zapravo sveštenik koji je premješten iz Glogonja u Opovu, koga je vladika kaznio, pa je na ovaj način želio da mu se dodvori i prijavio je našeg sveštenika za tu njegovu rečenicu”,  objašnjava sagovornik.

Kako dalje priča, vladika Nikanor je sličan potez napravio prije nekoliko mjeseci kada je smijenio sveštenika iz Vladimirovca jer navodno nije bio zadovoljan hranom na seoskoj slavi. “To dovoljno govori o njegovoj bahatosti. Pisao sam Nikanoru, nije mi odgovorio. Napisao sam mu da naš sveštenik nije napravio nijedan kanonski propust.

Nikanor je, očigledno, samo čekao momenat da otjera našeg sveštenika. Kada su parohijani čuli da je otac Aleksandar premješten u Žitorađe, u oronuli dom gdje nema ni kučeta, ni mačeta, ni drva za zimu, apsolutno ništa, odmah su počeli sa skupljanjem potpisa. Stajali su u redu da se potpišu da se sveštenik vrati, a otac to ni ne zna”.

Dr Protić kaže da je sveštenik napustio crkveni dom prije dvadeset dana, dok je njegova porodica još uvijek u toj kući. “Njegova djeca i žena treba uskoro da se isele. Čuo sam od ljudi da je taj dom u Žitištu gdje se preseljava, oronuli parohijski dom pun vlage i nepodoban za život. Ne zna se ni šta će biti sa djecom i suprugom. Odakle im ogrijev, drvo? Ovdje je imao neke koke, gajili su da bi se hranili, morali su sve da pokolju i i sad su na ivici siromašta. 

Aleksandar Basta je izbjeglica iz Hrvatske, divan, edukovan čovjek, intelektualac u pravom smislu te riječi. Otac četvoro djece, supruga mu je medicinska sestra koja je preuzela brigu o jaslicama u selu, ima negdje oko 13 mališana o kojima ona vodi brigu. Šta će sada biti sa tom djecom? Ko će da ih čuva?”

Vladika Nikanor je po hitnom postupkom naložio da sveštenik Aleksandar napusti Čentu, a ni vladika, niti njegov namjesnik nisu se oglašavali povodom ove odluke.

“Nisu željeli da nas prime, ne zanima ih kako će sveštenik nastaviti dalje da živi. On prima platu 25.000 dinara. Pomagali su mu parohijani. On je jedan skorman čovjek, vozi skroman auto, ni sa čim se ne ističe kao što to čine mnogi sveštenici Srpske pravoslavne crkve koji voze džipove i druga luksuzna kola. 

Kuća u kojoj je boravio bila je isto oronula, ali ju je koliko toliko obezbijedio za život. Čudilo me je da parohija ne vodi računa o sveštenicima i njihovim domovima, pogotovo što je restitucijom vraćena zemlja banatskoj eparhiji i to 2.000 hektara. 

Hektari se izdaju po 400 eura najmanje u zakup privatnim licima, to je, znači, preko 800.000 eura koji se slivaju u ruke vladike Nikanora. Šta se radi sa tim parama ako se ne obnavljaju parohijski domovi? Gdje su te pare, zašto se ne pomažu sveštenici?

Nikanor vozi džipove, a ovaj čovjek nema gdje ni da spava. A toliko je uradio za selo, cijelu Čentu je priveo Bogu, crkva je za praznike puna vjernika. Kada bi čuo da je neko obolio, služio bi po sedam-osam molitvi u toku nedjelje, bez ikakve nadoknade. Grijeh je za njega, zaista”, kaže dr Protić.