Kao tableta lijeka, obložena slatkastom oblandom, da bi se lakše progutala gorčina, satira je najrazvijenija u društvima koja njeguju tradiciju zdravog humora, ali koja imaju i drugi bitan preduslov, da se radi o nedovoljno uređenim društvima i kriznim vremenima.

Pogađate, dobru satiru teško je naći u Njemačkoj ili skandinavskim zemljama, ali sa druge strane, pošto ispunjavamo sve zadane uslove, naša satira je u samom svjetskom vrhu. Dakle, to što imamo ponajbolje satiričare na svijetu, jeste pohvalno za same satiričare, ali nikako nije za naše balkanske državice.

Kada pak govorimo o aforizmu, možemo reći da je aforizam udarna igla satire, da je sva silina satiričnog udara sažeta u jednom jakom impulsu. Kratko i *ebitačno, što bi rekao Mija Aleksić u kultnoj sceni iz filma "Maratonci trče počasni krug", kada Mića Tomić iz invalidskih kolica kratežom raznese cijelu metu.

Otac bi mi u šali davno govorio da će jednom samo doći po mene, aludirajući na probleme i progone sa kojima su se ranije susretali naši velikani humora i satire, ali ta vremena odavno su prošla, iako su i danas satiričari nerijetko trn u oku političarima.

Zato su sada prisutni mnogo suptilniji načini cenzure, a tu prije svega mislim na marginalizaciju, kao i na davanje prostora u mejnstrim medijima pogodnim, probranim satiričarima i njihovom biranju podobnih tema, uopštavanju i često prosječnim aforizmima.

Ovi drugi uglavnom ne dobijaju prostor da objavljuju i okrenuti su društvenim mrežama na internetu, koje, uz sve pogodnosti, ipak ne mogu biti suštinska zamjena za elektronske ili štampane medije.

Upravo sve ovo natjeralo je našeg poznatog satiričara iz Zvornika Milana Pantića na jedan nesvakidašnji poduhvat.

Shvatajući mogućnosti interneta da proširi spisak svojih prijatelja, sa onih iz realnog, i na one iz virtuelnog svijeta, pozvao je svoje prijatelje da mu pošalju veći izbor svojih aforizama za jednu zajedničku zbirku.

Odaziv je bio odličan, (iako je bilo i onih koji ga iz raznoraznih razloga nisu podržali), pa je Milan proširio ideju te su za buduću knjigu u narednom koraku pozvani i prijatelji prijatelja.

Pantić je računao da će se za projekat javiti tridesetak autora, ali je ubrzo shvatio da se preračunao, jer se javilo gotovo pa duplo više, cifra je stala na brojku 53. Ako tu brojku pomnožite sa brojem od sto aforizama koje je svaki učesnik u projektu poslao Pantiću, shvatićete da je selektovati najbolje od prispjelih radova gotovo nemoguće za jednog čovjeka.

Pantić, inače ljubitelj i enigmatike i kvizova, odlučio se za "pomoć prijatelja", tako da se u selektovanju radova uključio još jedan poznati aforističar Željko Marković.

Karikatura u svijetu satire ima tu posebnost da govori univerzalnim jezikom, razumljivim cijelom svijetu. Shvativši da projekat prerasta značaj jednog običnog zbornika, svoju buduću knjigu Pantić je odlučio dodatno osnažiti i uljepšati karikaturama autora. Najprije je zamolio karikaturistu Milorada Rankova da mu ustupi svoje za ranije prilike urađene karikature aforističara koji su uvršteni i u zbornik, da bi za preostale autore, njih 28, zamolio svog prijatelja Momira Vasića da ih ovjekovječi svojom kičicom.

Zastupljeni autori su iz Sjeverne Makedonije, Crne Gore, Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Švajcarske. Svi autori su zastupljeni sa po trideset aforizama, uz njihovu kratku biografiju. Želja autora je da svi autori budu predstavljeni istim brojem radova, za razliku od drugih antologija, a da sami čitaoci odluče o kvalitetu aforizama i zastupljenih autora. Svakako da će oni kvalitetniji biti i više čitani. Pantić je imao naum da svaki autor bude zastupljen i većim brojem aforizama, ali iz finansijskih razloga, bio je ograničen na 272 stranice knjige, ali i veći tiraž, pošto svakom zastupljenom satiričaru sljeduju po dva autorska primjerka. (Pantić u svom pogovoru ističe da svako autorstvo zaslužuje i više, ali, dodao bih, nije jednostavno u ova teška vremena finansijski sam stati iza jednog ovako velikog projekta.)

Autori su svakako različitog kvaliteta pisanja, to će čitaoci lako primijetiti, različitih su i nacionalnih i svih drugih opredjeljenja i pogleda na svijet, ali učešćem u jednom ovakvom projektu ruše zidove podjela, grade mostove mira, pomirenja, saradnje i povjerenja.

Svojim budućim čitaocima nude pregršt izuzetnih radova različitih tema, od onih univerzalnih do dnevnopolitičkih, na jedan humorističan način. Nude nam bijeg od surove stvarnosti, bijeg od bombardovanja sa mejnstrim medija o najgorim temama, bijeg od političara, bivših i sadašnjih, bijeg od novinara i (malog miliona) kojekakvih analitičara za koje sam mislio da su davno potonuli u žabokrečinu devedesetih, a koji nam nude priče o ratovima, razaranju i mržnji, trećem svjetskom i nuklearnom ratu i sukobu civilizacija. Govore nam, između ostalog, o svemu tome i aforističari u zborniku "Knjiga mojih prijatelja - aforizmi bez granica", ali na jedan drugačiji, mnogo pozitivniji način, a svojom zajedničkom knjigom, upravo i ovim svojim projektom, nude i način kako svi problemi mogu i treba da se rješavaju.

Dok ovo pišem, poštari širom nekadašnje Jugoslavije, pa i dalje, raznose autorske primjerke ove knjige, koja će se ovih dana naći i u prodaji, a za koju bih se usudio reći da je jedna izuzetna antologija aforizama zapadnog Balkana.

Za kraj bih dodao da su među zastupljenim autorima iz Bosne i Hercegovine uzeli učešće: Miladin Berić, Ekrem Macić, Jovo Nikolić, Nebojša Borovina, Momir Vasić, Dragan Ilić, Nenad Jeftić, Momčilo Koprivica, Milan Kuridža, Milad Obrenović, Stanislav Tomić, Milan Pantić i potpisnik ovog teksta Dinko Osmančević. Spisak je predugačak da bih sve ostale nabrajao, ali vam toplo preporučujem da ih potražite u ovoj knjizi.