Stanković je značajan za srpsku muziku kao osnivač nacionalnog pravca, zapisivač i harmonizator srpskog crkvenog pojanja.

Školovao se u Aradu, Segedinu i Pešti, a u Beču je studirao kompoziciju.

U Sremskim Karlovcima proučavao je i bilježio do tada samo usmenom tradicijom sačuvano srpsko crkveno pojanje, a potom je bio horovođa Beogradskog pjevačkog društva.

Doprinio je da se za srpsku muziku zainteresuju strani kompozitori, posebno ruski, uključujući Petra Iljiča Čajkovskog /"Slovenski marš"/ i Nikolaja Andrejeviča Rimskog - Korsakova /"Fantazija na srpske teme"/.

Najpoznatija djela Kornelija Stankovića su: "Pravoslavno crkveno pojanje u srpskoga naroda" te šest svezaka "Srpskih narodnih pjesama", koje je harmonizovao za hor, za glas i klavir, ili samo za klavir.