Neki kritičari postavljaju pitanje zašto je kineska vlada uopšte ograničavala roditelje. Odgovor bi mogao biti u stavovima Pekinga prema njihovim etničkim manjinama, posebno onima u Sinđijangu.

Od 2017. godine, kineska vlada striktno sprovodi svoju politiku planiranja porodice prema manjinama u dalekoj zapadnoj provinciji, gde je Peking optužen za genocid nad muslimanskim većinskim narodom Ujgurima.

Ovo suzbijanje rađanja je dovelo do toga da je lokalna stopa nataliteta pala za trećinu u 2018. godini.

Kineska vlada snažno negira navode o genocidu i kaže da svaki pokušaj ograničavanja ujgurskog stanovništva spada u okvir standardne politike kontrole rađanja u zemlji.

Stručnjaci kažu da Peking iz više razloga nerado uklanja sve kvote broja djece po porodici.

Ali jedan od glavnih faktora je da bi okončanjem politike bilo mnogo teže opravdati pokušaje Pekinga da ograniči stanovništvo u Sinđijangu i drugim regionima sa velikim manjinskim grupama, koje imaju tendenciju da imaju više djece.

"Nastavak ograničavanja rađanja među populacijama koje se smatraju problematičnim, svakako je dio računa", rekao je Daren Biler, stručnjak za Sinđijang i istraživač na postdoktorskim studijama sa Univerziteta u Koloradu.

"Da u cijeloj zemlji ne postoji politika, bilo bi teško primeniti posebnu politiku za siromašne i muslimane."

Kineski natalitet brzo je opadao od uvođenja politike jednog deteta pre više od 40 godina, koja je ograničila parove na jednu bebu kako bi se ublažilo siromaštvo i zaustavio porast stanovništva.

Iako je ta politika uspešno zaustavila natalitet, kako se Kina razvijala, poslednjih godina, zvaničnici su se zabrinuli da zemlja neće imati dovoljno mladih radnika da bi nastavila da pokreće svoj ekonomski rast.

Brzo starenje radne snage, očekujući obećane penzije, samo je pogoršalo taj pritisak.

Suočena sa demografskom krizom, kineska vlada je 2016. godine omogućila porodicama da imaju dvoje dece, ali mnogi parovi iz srednje klase Han nisu bili voljni da imaju više od jednog deteta, navodeći visoke troškove podizanja porodica, posebno u gradovima.

U 2020. godini natalitet je opao za skoro 15 odsto.

Ali dok je broj novorođenčadi padao širom Kine, zvanična stopa nataliteta i dalje je bila relativno visoka u zapadnom regionu Sinđijang.

Između 1991. i 2017. godine, Sinđijang je imao znatno veći odnos nataliteta u poređenju sa ostatkom zemlje, navodi se u izveštaju Australijskog instituta za stratešku politiku.

Istraživači kažu da su decenijama ujgurske porodice iz Sinđijanga tradicionalno imale mnogo dece - ponekad i deveto ili desetoro.

Tokom trajanja politike jednog deteta, etničkim manjinama, uključujući ujgursko stanovništvo iz Sinđijanga, bilo je dozvoljeno da imaju do troje dece, za šta su vlasti rekle da poštuju kulturnu tradiciju grupe velikih porodica.

Neki Ujguri su to premašili, a u mnogim slučajevima se to tolerisalo.

Ali kada je kineska vlada započela svoje akcije u Sinđijangu 2017. godine, koje su navodno podrazumevale slanje miliona Ujgura u ogroman kompleks pritvorskih centara, istovremeno je pooštrena politika planiranja porodice.

Između 2017. i 2018. godine, stopa nataliteta u Sinđijangu opala je za trećinu, sa 15,8 na 1.000 ljudi na 10,7 na 1.000 ljudi.

Kineska vlada je u septembru 2020. godine pripisala pad nataliteta "sveobuhvatnoj primeni politike planiranja porodice".

U vreme kada je kineska vlada očajnički pokušavala da poveća natalitet, sterilizacije u regionu porasle su na 243 na 100.000 ljudi u 2018. godini, prema zvaničnim vladinim dokumentima na koje se poziva izveštaj istraživača iz Sinđijanga Adrijana Zenca.

To je daleko više od stope od 33 na 100.000 ljudi za ostatak zemlje. I dok je upotreba IUD uređaja za kontrolu rađanja u Kini opala između 2016. i 2018. godine, Zenc je citirao dokumente koji pokazuju da je u Sinđijangu porastao na 963 na 100.000 ljudi.

Ujgurke koje su u međuvremenu napustile Sinđijang kažu da su bile podvrgnute prisilnoj kontracepciji i sterilizaciji.

Zenc je u svom izveštaju citirao zvanične smernice politike kineske vlade počev od 2017. godine, koje pozivaju administratore da "žestoko napadaju ponašanja koja krše planiranje porodice".

Od te godine manjinski regioni započeli su "posebnu kampanju za kontrolu kršenja kontrola rađanja".

Jedan etnički ujgurski lekar, koji je pobegao u Tursku, rekao je 2020. godine da je, od 300 prognanih ujgurskih žena iz Sinđijanga koje je pregledao, oko 80 bilo sterilisano.

Mnoge od njih nisu ni znale da su prošle proceduru.

Kineska vlada nije pominjala manjine, uključujući Ujgure, u svom opuštanju politike rađanja i dozvoljavanju troje dece, a vlasti su neprestano negirale optužbe za prisilnu kontracepciju i sterilizaciju.

Državni mediji okrivili su ranije visoku stopu nataliteta u Sinđijangu za verski ekstremizam, a opadajući plodnost slikali su kao pobedu ženskih prava.

Stručnjaci kažu da je malo verovatno da će se pravila za manjine uskoro ublažiti.

"Ako biste univerzalno ukinuli ograničenja rađanja, izgubila bi opravdanje za pooštravanje politike kontrole rađanja protiv određenih sektora kineskog društva koji im se ne sviđaju", rekao je Karl Mincner, profesor prava na Univerzitetu Fordham.

Poslovi i nadzor

Zadržavanje kontrole nad stopom nataliteta u Sinđijangu nije jedini razlog zadržavanja kineske vlade ograničenja za troje dece na porodice.

Stručnjaci su rekli da će Peking oklevati da pronađe nove uloge za desetine hiljada ljudi zaposlenih u vladi da nadgledaju masovnu politiku planiranja porodice u zemlji.

U isto vreme, uklanjanjem granica ukinuće se jedan od mnogih načina na koje kineska vlada može nadgledati svoje stanovništvo, rekao je Biler, prisiljavajući Peking da pronađe drugi razlog za sprovođenje intimnog domaćeg nadzora.

Takođe, može postojati vrlo praktičan razlog zašto je kineska vlada zadržala svoj režim politike planiranja porodice, čak iako ga je malo olabavila.

Peking će možda morati da pooštri pravila u budućnosti.

Izvor B92